|
|
|
|
|
|
|
|
[izvor: Popboks.com, Beograd, Datum: 06.06.2006.] Tribina POPBOKS-a: Dijagnoza domaće muzičke scene - I deo Herojski, romantično, ali ne i veselo
Gosti: Boris Mladenović – Jarboli, Nenad Pejović – Kanda Kodža i Nebojša, Nikola Vranjković – Block Out,Đorđe Miljanović - Sky Wikluh, Relja Bobić - Belgradeyard Sound System; Boris Vlastelica - RepetitorMesto: Mali klub Doma omladine Vreme: utorak, 6. jun 2006. Organizacija: POPBOKS.com Puna godina je prošla od poslednjeg velikog koncerta Block Outa u Beogradu, takođe održanom u Domu omladine (ne računajući martovsku klupsku svirku u Akademiji), i ta godina, omeđena ovim rock monolitima opstajanja tzv. urbanog duha jednog grada, prošla je kao još jedna godina sirotinjske zabave, baš kako je i ime jednom od tri najbolja albuma ove grupe.
Simbolično, ovaj koncert je počeo i završio se prvom i poslednjom pesmom sa pomenutog albuma: Veži me i Tri korne penal. Medutim, ono što se izmedu tih pesama te veceri u Domu omladine dešavalo nije bilo sirotinjski, iako Block Out nije skupa ružičasta cirkuska šatra.Block Out je u ta malo više od dva sata u komadu odvalio ogromnu stenu smislene energije, suvislih misli i poštene svirke, prožetom velikom količinom iskrenosti u pristupu, koja se danas ne sreće često, i zbog koje, naposletku, toliko ljudi poštuje rad ovog benda. Iako je sam koncert odsviran u jednom komadu, dakle bez suvišnih pauza, biseva, komunikacije sa publikom izmedu pesama, sam početak su obeležile sporije pesme (Veži me, Čarobni akord, Majdan), preko Deponije, Bedema, Nedostupnih polja, Andreja, do razbijačkog miksa Godine sirotinjske zabave i SDSS, koncertne atrakcije Blentostamin i Nevremena, inače poslednjeg video singla sa aktuelnog albuma, do Tri korne penal, koja je zaokružila ubedljivu koncertnu priču.
U izvođačkom smislu, članovi grupe su zvučali moćno i sigurno. Spiritus movens grupe Nikola Vranjković, jedan od retkih autentičnih domaćih stvaralaca koji od tekstova pravi pesme a od muzike rock estetiku, sigurno je sve konce nastupa držao u svojim rukama; miljenik publike Mita – glasom, scenskim nastupom, ali i osobenim video radovima u pozadini koji u doživljaj Block Outa kod publike maksimalno uključuju sva raspoloživa čula – kao i odlični Miljko, Balać i Hase zvučali su prilicno uvežbano. Kao da koncerte održavaju mnogo češce nego jednom godišnje.Sumnjam da je iko posle koncerta u petak izašao ravnodušan. Takođe, sumnjam i da će se analizom ovih zaista značajnih događaja kada je ono što se možda malo pretenciozno naziva istorija ovdašnjeg rock 'n' rolla u pitanju neko previše baviti, jer one koji kreiraju medijsku sliku to ne zanima, a oni koje bi to i zanimalo odavno su u medijskoj defanzivi. A možda je to delom i zato što Nikola i drugovi nisu voljni da prave kompromise. I dok god je tako, dotle će poetika Block Outa kod najšire publike biti doživljavana kao teška magla preko nedostupnih polja. Ipak, oni, kojih je te večeri Dom omladine bio pun, ispod šifrovanog teškog plašta prepoznaće sve ono što čini naše male živote, prepoznaće suštinu delovanja ove grupe: posvećenost, beskompromisnost i svevremenu poruku.
|